ERCEG, Ivan

traži dalje ...

ERCEG, Ivan (Ercegh), prepisivač (Vrgorac, 1733 — Sinj, 3. I. 1793). Nakon što je stupio u Franjevački red i proveo vrijeme novicijata, pohađao je filozofsko-teološki studij najprije u domaćim franjevačkim učilištima i potom 1755. nastavio školovanje u Ferrari. Po svršetku studija i povratku u domovinu služio je kao svećenik u različitim mjestima Provincije Presvetog Otkupitelja. Bio je samostanski vikar u Zaostrogu, kapelan tvrđave u Vrgorcu, župnik u Prugovu i Dicmu te gvardijan samostana u Omišu. Pripisivano mu je autorstvo jednog od brojnih rukopisa plagiranog djela Disputationes in universam Aristotelis Logicham iuxta mentem Venerabilis, ac suptilissimi Doctoris Joannis Duns Scoti omnium Theologorum principis. Rukopis, kojemu se naslov različito navodi, prepisan je u Zaostrogu 1750, a V. Kapitanović upozorava da je prepisivač bio fra Ivan Erceg.

LIT.: J. Božitković: Ljetopisne bilješke. Bogoslovska smotra, 13(1925) str. 369–370. — J. A. Soldo: Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.–1985.). Kačić, 17(1985) str. 325. — P. Bezina: Studij filozofije u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja. Split 1992, 79. — V. Kapitanović: Latinski filozofski rukopisi u Franjevačkoj knjižnici u Makarskoj. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 18(1992) 1/2(35/36) str. 207. — P. Bezina: Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Zagreb 1993. — V. Kapitanović: Rukopisna i knjižna baština Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. Makarska 1993, 64–65. — P. Bezina: Kulturni djelatnici Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u 18. i 19. stoljeću. Zagreb 1994.
 
Pejo Ćošković (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ERCEG, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/erceg-ivan-prepisivac>.